Livanjski divlji konji

Livanjski divlji konji su prirodni fenomen kakav ne postoji nigdje drugo na svijetu. Nakon 2 milijuna godina divljeg života čovjek ih je pripitomio i 8 tisuća godina koristio kao pomoć u radu, potom pustio na slobodu gdje su napravili svoj veliki povratak u divljinu.

Zašto posjetiti livanjske divlje konje?

Gdje još možete stati među 800 konja u divljem netaknutom prostranstvu, daleko od svake civilizacije, promatrati ih, osluškivati zvukove i diviti se njihovoj veličini, snazi i gracioznosti? Na jednom mjestu konji svih boja, veličina i karaktera, sa svojim životnim pričama i međuodnosima, okupljeni u male obiteljske skupine i veće zajednice - krda. Svojim očima ili očima vaše kamere lako ćete zabilježiti neku borbu pastuha za vodstvo u krdu, ili malo ždrijebe koje je tek ugledalo svijet. I ta će scena biti samo vaša, jedinstvena i neponovljiva.

Kako posjetiti livanjske divlje konje?

Livanjski divlji konji žive na visoravni Kruzi, površine oko 150 kvadratnih kilometara, smještenoj između grada Livna na jugu i planine Cincar na sjeveru. Ovo je potpuno divlji prostor vrhunske ispaše, toplih ljeta i dugih, hladnih i vjetrovitih zima. Iako se broj konja penje i do 1.000, ako se odlučite sami ih potražiti, zbog veličine, surovost i nepristupačnosti prostora, velika je vjerojatnost da ih nećete naći. Pristup osobnim automobilom je nemoguć. Potreban je terenac i poželjan vodič koji poznaje puteve.

Na sreću postoje organizacije koje se bave organiziranim posjetama divljim konjima. Uz njihovu pomoć imat ćete vrhunski doživljaj i iskustvo za pamćenje:

Povijest livanjskih divljih konja

  • 2.000.000 godina života u divljini.

    • Konj se u današnjem obliku formirao prije 2 milijuna godina i kroz taj golemi period razvio svoje instinkte i psiho-fizičke sposobnosti.

  • 8.000 godina pripitomljen i korišten za rad od strane čovjeka.

    • Čovjek je pripitomio konja prije 8 tisuća godina i koristio ga za pomoć u radu i jahanje.

  • 70-ih godina 20. stoljeća veliki povratak u divljinu.

    • Pojavom traktora i ostale mehanizacije konji gube radnu funkciju za čovjeka. Mnogi vlasnici u livanjskom kraju puštaju svoje konje na slobodu. Oni se okupljaju na slobodnom i divljem prostoru visoravni Kruzi kraj Livna i nastavljaju živjeti divljim načinom života. Tako pokazuju da 8.000 godina pitomog života uz čovjeka nije promijenilo ništa u njihovim instinktima i psiho-fizičkim sposobnostima. Priroda je ovdje pokazala svu svoju snagu i moć nad ljudskim djelovanjem.

  • Livanjski divlji konji danas

    • Svi livanjski divlji konji koji danas žive na Kruzima kraj Livna rođeni su u divljini i žive potpuno divljim načinom života. Njihovi preci, koji su bili pitomi i pušteni na slobodu, svi su do sada uginuli. Ovi su rođeni u divljini i nikad nisu vidjeli sedlo, plug, kola i ostala pomagala s kojima su radili njihovi prethodnici.

Zašto su livanjski divlji konji jedinstven prirodni fenomen u svijetu?

Ljudska civilizacija se širi i zauzima sve više prostora. Prostor za život divljih životinja je sve manji i njihov broj se smanjuje. Neke vrste su na rubu nestanka, a neke su već izumrle. Divlje životine stoga, kao rijetkost, same po sebi su atrakcija za vidjeti. Divljih konja preostalo je na svega par mjesta na svijetu.

Konj se u evolucijskom smislu razvio u današnji oblik prije 2.000.000 godina. I živio ja tako u divljini dok nije došao čovjek prije 8.000 godina i pripitomio ga. Shvaćate li razmjere tog trajanja? To je kao 8 mm na dužini od 2 m. Šta znači 8 mm naspram 2 metra dužine? Ništa! To su pokazali livanjski divlji konji.

Nakon 8 tisuća godina života i rada uz čovjeka ovi konji su pušteni na slobodu i preko noći nastavili živjeti divljim načinom života, kao i njihovi preci kroz 2 milijuna godina. Što se zapravo dogodilo? Dogodio se njihov veliki povratak u divljinu! Taj povratak konja u divljinu je čudo prirode koje se dogodilo samo ovdje, u Livnu, i nigdje drugo na svijetu. Pokazuje koliko je ljudsko djelovanje malo i nemoćno nad prirodom. Čovjek u ovih 8.000 godina nije zapravo ništa promijenio u tim konjima. Svi njihovi instikti i potrebe potpuno su isti kao i prije ljudskog utjecaja. Eto, to možete vidjeti svojim očima ovdje, u Livnu.

Jesu li ovo sada divlji, poludivlji ili pitomi konji?

Na ovo pitanje mogu se čuti svakakvi odgovori, utemeljeni uglavnom na osobnom zapažanju, bez neke šire analize i konzultiranja struke. A ima doduše i "stručnjaka" sa strane kojima nikako ne odgovara da su divlji pa bi na vrat na nos dokazivali da nisu, ne bi li im nekako smanjili važnost.

Dosta je čest "argument" da su pitomi jer im se može prići i davati hrana. U prirodi postoji mnoštvo primjera divljih životinja po svijetu kojima se može prići i hraniti ih pa nitko ne kaže da je onaj golub na trgu pitomi, ili onaj grizli u Americi da je pitomi. Nekim divljim životinjama se lakše prilazi, nekima teže, i to nije nikakav kriterij koji određuje jesu li divlji ili nisu.

Drugi argument da su pitomi je što "stručnjaci" trvde da bi ih oni mogli ukrotiti i jahati bez problema. Istina je, ovi konji se mogu ukrotiti i jahati. Ali to nije zato što su pitomi. To je zato što im je takva priroda. Takva im je psihologija da su pogodni za pripitomljavanje. Kako bi ih inače ljudi pripitomili prije 8.000 godina? Zašto nikad nitko nije pripitomio zebru? Izgleda kao konj s prugama, ali ima drugačiju psihologiju od konja. Nju se ne može pripitomiti. Isto tako, u cirkusima možete vidjeti i lava i tigra i slona kako igraju po nalogu čovjeka. Njihova je psihologija takva da se daju dresirati. Ali vuka nećete vidjeti u cirkusu. Njega se ne može dresirati. To što je psihologija konja prikladna za pripitomljavanje isto nije kriterij po kome bi se određivalo jesu li divlji ili nisu.

Dakle, preci ovih konja živjeli su 2 milijuna godina kao divlji. Onda 8 tisuća godina kao pitomi. Potom su pušteni na slobodu i nastavili živjeti kao divlji. Ovi konji koji sada žive na Kruzima kraj Livna svi su rođeni u divljini i žive potpuno divljim načinom života. Sad vi sami prosudite jesu li divlji ili nisu.